Ovaj projekat spada u sled projekata Era Milivojevića koji se zasnivaju na semplovanju slučajno otkrivenih činjenica obične svakodnevne realnosti i iščitavanja i preoblikovanja njihovih značenja.
"Imali smo teoriju, koja je u početku bila lepa i elegantna... a onda ju je neko pretumbao, pa je postala zaista ružna". Ovo je moto projekta Ere Milivojevića, koji će biti realizovan u O3one-u tokom avgusta, i to u vidu knjige koja u kolažno rekombinovanom vidu predstavlja sadržaj jedne lokalno objavljene enciklopedije, te i prostorne postavke koja je prati. Poput ovih elemenata datog projekta, i on je, kao tekstualni redi-mejd, izdvojen iz konteksta u kome je zatečen (kao segment nekog naučno-popularnog teksta) i uveden u područje raskola između savremene umetničke produkcije i produkcije teorije koja je prati i pretenduje da je artikuliše i pojmovno fiksira. U tom smislu, on deluje kao kritika podele uloga u svetu umetnosti.
Naime, evidentno je da knjige objavljivane kod nas u žanru teorije umetnosti sve više gube kako na unutrašnjoj koherenciji i utemeljenosti u faktima aktuelne umetničke produkcije, tako i na na logičkoj elegantnosti i ekonomičnosti, pa ih je teško sagledavati kao misaone eksperimente, izvan domena puke tehnologije proizvodnje teksta. Njihov uticaj na sagledavanje i vrednovanje istorije umetnosti i sadašnje umetničke produkcije, međutim ne jenjava, i one i dalje bivaju doživljavane kao neka meta-instanca, sa mandatom arbitra nad umetničkim delima, pa čak i kao izvor njihovog potpunog smisla i značenja.
Projekat Ere Milivojevića okreće se protiv ove podrazumevane hijerarhije i demonstrira jedan od mogućih načina konceptualnog preispitivanja i preoblikovanja odnosa vizuelnog i tekstualnog sadržaja jedne knjige, kao i značenja time uspostavljenih. Knjiga uzeta kao osnovni predložak nije iz aktualne teorijske produkcije. To je enciklopedija objavljena pre par decenija, od lokalnog izdavača, sa lokalnim uredivačkim savetom, i upravo ta vremenska distanca omogućava da se tehnologija proizvodnje (ideološkog) značenja u njoj jasnije sagleda. Kontradikcije u poretku slike i teksta u njoj su mnogo vidljivije. Kada Era sadržaj te knjige uvede u proces kolažnog rekombinovanja, baratajući u njoj zatečenim spojevima slikovnog i tekstualnog materijala kao zasebnim kompozitnim jedinicama, on zapravo ujedno fokusira te kontradikcije i dovodi ih na videlo i pokazuje načine na koji se njihov dejstveni učinak može izmeniti i vidove njihovog konstituisanja podvgnuti drugačijem poretku odnosa.
Ovaj projekat spada u sled projekata Era Milivojevića koji se zasnivaju na semplovanju slučajno otkrivenih činjenica obične svakodnevne realnosti, išcitavanja i preoblikovanja njihovih značenja. U sličnim projektima prethodno realizovanim (na primer "Aida Blu", Galerija SKC 2007, "Snimak", Belef 2007), on se pri generisanju sadržaja služio fotografijom i videom, a ovog puta ga je prosto zatekao u knjizi nađenoj na buvljoj pijaci. Segmenti sadržaja te knjige (odnosi u kojima se zatiču neki tekstualni i vizuelni sadržaji u njoj) su isecani, rekombinovani i ponovo složeni u knjigu koja ima status rada, odnosno umetničkog objekta, dok je niz elemenata tako segmentirane knjige iskorišcen i za prateću prostornu postavku u galeriji.
Knjiga, kao totalni umetnički objekat i poseban medijum vizuelne umetnosti, u istoriografiji eksperimentalnih umetničkih praksi vodi se još od kraja osamnaestog veka, od izdavanja Blejkovih ilustrovanih "Pesama nevinosti i iskustva". U tom medijumu realizovani su, na primer i "Zvuci" Vasilija Kandinskog, "Nedelja ljubaznosti" Maksa Ernsta, više zajedničkih radova Asgera Jorna i Gi Debora, kao i delovi opusa mnogih fluksus i konceptualnih umetnika. Zajednička karakteristika pomenutih radova je da oni knjigu ne tretiraju kao medij putem koga se neki sadržaj tek predstavlja i distribuira, već kao prostor u kome se on zapravo i konstituiše, u kompozicionim sklopovima koji i tekst tretiraju kao niz vizuelnih jedinica.