Pretraga

"...Rasprava o Kniferovu samotumačenju i pitanjima koje ono pokreće nije jednostavna, a neće biti ni korisna ne skrenemo li pozornost na neke terminološke probleme i nedosljednost njihove primjene. Nerijetko, Knifer ključne pojmove određuje, u različitim prilikama, na razne načine pa se, primjerice, u njega slika navodi kao slika, kao anti-slika, kao slika-u-nestajanju, i kao „slika“. Čini se, međutim, da iza toga – unatoč finim nijansama značenja koje bi se iz priloženih inačica mogle izvoditi – ne stoji jasno razdvajanje pa ni dosljedna terminološka praksa, nego su značenja sva četiri pojma nestalna, tranzitivna i zamjenjiva. To, ujedno, pretpostavlja – ako zamislimo da ih Knifer baš kao takve hoće i prakticira – stanovitu bajkovitost, a ne samo dokumentarnost teksta; njegovu slobodnu narativnost a ne tek kritičko-terminološku rigoroznost.

Svako daljnje razmatranje Kniferova teksta sve nam više govori o vrlo složenoj mreži odnosâ koji se u tekstu uspostavljaju, o mreži koja sadrži dinamiku proturječja, paradoksalne mnogosmislenosti sadržaja, ali i različitosti prikrivenih emocija što se ipak više-manje razgovjetno talože u ispisanim rečenicama. Spoznajemo kako smo, s tekstom pred sobom, daleko od homogenosti, trijezne ozbiljnosti, ustrajne i dosljedne analitičnosti, „racionalne metafizike“ njegovih slika, a pisac-slikar poziva se višekratno baš na paralelizam slike i teksta."   (Igor Zidić)