Pretraga

Umjetnik Davor Prah u Salonu „Laval Nugent“ predstavit će se izložbom u kojoj će publici pokazati recentna ostvarenja svog umjetničkog djelovanja, od primijenjene umjetnosti, u vidu nakita i skulptura izrađenih u plemenitim kovinama, do nešto složenijih koncepata, na prvi pogled oblikovanih u smjeru mode. Davor Prah u svojim radovima prvenstveno želi istaknuti nužnost utilitarnosti predmeta, budući da se ponajprije bavi umjetničkim obrtom. Izuzetno dobro spaja koncept s funkcijom i izgledom predmeta pa se polifunkcionalnost, nakon primarne, utilitarne funkcije, ogleda i u onoj čisto umjetničkoj.

Prstenje, narukvice i naušnice Davora Praha, izvan utilitarnog konteksta, postaju potpuno neovisne skulpture inspirirane temom suvremenog grada. Minijaturni arhitektonski biseri samostalno savršeno funkcioniraju, posebice na čistoj podlozi, oslobođeni od bilo kakvog konteksta. Uz teme arhitektonskih fenomena, Davor Prah koristi još jednu zanimljivu temu koja se tiče suvremenog čovjeka. Riječ je o lampama. Prah ovim konceptom nameće pitanje je li u tom slučaju lampa preuzela funkciju naušnice ili naušnica funkciju lampe. Tema je to koju je izuzetno domišljato osmislio, a koncept prenio na funkciju ženskog nakita. Niti jedan komad nakita, od naušnica, narukvica, ogrlica ili prstenja, nije lišen koncepta i polifunkcionalnosti, što je temelj za dugoročno kvalitetan i originalan rad, kako na umjetničkom, tako i na zanatskom planu. Usto, Davor koristi najkvalitetnije materijale od kojih izrađuje svoja djela te umjetničkom konceptu, dojmu i utilitarnosti dodaje i realnu vrijednost izvedbe i materijala.



Najoriginalniji i najkvalitetniji koncept Davora Praha svakako je sekvenca „Mir, nemir, stres“ gdje je svaki od tri spomenuta ljudska psihološka stanja suvremenoga čovjeka izrazio kroz tri žličice za kavu, predviđene da se izlažu u nizu, svaka za svoje psihološko stanje. Ta stanja izazivaju nesvjesne reakcije koje se odražavaju na žličicama. Svaka od tri intervencije karakteristična je za određeno stanje pri čemu mir ne donosi nikakvu intervenciju, dok je stres po žličicu najpogubniji.

Vrhunac cijele izložbe modni je dio autorova stvaralaštva, u kojemu je vješto spojio eksperimentalnu modu, grafički i tekstilni dizajn, utilitarnost i estetiku, obrt i umjetnost. Koncept je prvi put predstavljen u MSU-u u Zagrebu na izložbi „Izlog u radu III.“, posvećenoj Christianu Dioru. Riječ je o haljini koja reminiscira Diorov „New Look“. Konkretnije, poznavatelji Diorova opusa mogli bi reći da je Prahova haljina redizajn slavne „Bar suit and jacket“ haljine iz 1947. godine. Citati „Bar“-a oblikovno su jako važni za Prahov „Dior“, ali igra s apsolutnim bijelim svakako dobro stoji i u suvremenom kontekstu te Praha odmiče od Diorovog izvornog koncepta, a haljina postaje samo medij koji umjetniku služi za ostvarenje cilja, ideje i osobnog koncepta koji se tek rađa. Usto, u prilog čistoj Prahovoj ideji ide i činjenica da je osim odavanja počasti velikom modnom dizajneru otišao još dublje u kompleksnost projekta. Konkretno, ako se haljina malo bolje pogleda, lako se može uočiti da je duž cijele tkanine posložen uzorak točkica u nepravilnim prugama, ponegdje stojeći i samostalno, uzorak koji se neprestano doslovno repetira, iznimno podsjećajući na „brailleovo pismo“. Površni poznavatelji pisma za slijepe djelomično bi se i složili s tom tvrdnjom, budući da se ta poruka gotovo može pročitati i na Brailleu, ali bili bi u krivu i miljama daleko. Riječ je dakako o Baudotov-u kodu i šifriranoj poruci telex uređaja (prije uvođenja ASCII-a u uporabu), koji je utemeljen na tekstualnim porukama, a koji se u suvremenoj komunikaciji više gotovo da i ne koristi. Izuzetno je važan kao preteča prvenstveno e-mail poruka, a mnogi ga danas krivo svrstavaju u kategoriju telefax uređaja. Davor Prah je motiv telex poruke prenio na tkaninu svog „Bar“-a, ali jednako tako i na dugmad i kopču remena neprestano repetirajući isti motiv. Krajnja poruka ovoga koncepta bila bi u zauzetom stavu umjetnika koji kaže da su poruke i općenito međuljudska komunikacija jednako vrijedni i važni faktori globalnog funkcioniranja svijeta, kako u Diorovo vrijeme, tako i danas.

Ova je izložba ubrzanje vrtnje velikog kotača umjetnosti i dizajna Davora Praha, koji će u nadolazećim godinama nesumnjivo biti jedna od važnijih ličnosti na likovnoj i modnoj sceni Hrvatske, a možda i šire. Hoće li ga sudbina odvesti u pravcu umjetnosti, mode ili umjetničkog obrta, ili će jednako kvalitetno putovati na tri kolosijeka, to je svakako na budućnosti da nam otkrije.



Robert Kavazović, Mag. hist. art.