Pretraga

Do sada (05/04) Deklaraciju je potpisalo skoro 8000 osoba, uz inicijalnih 225 potpisa koje smo dobili do dana objavljivanja Deklaracije. Taj broj nesprestano raste. Entuzijastični odgovor velikog broja pojedinaca je potvrdio nužnost donošenja Deklaracije i otvaranja javne rasprave o negativnim posledicama jezičkih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji u poslednje tri decenije. Ipak, veliki broj potpisa je nadmašio naše tehničke mogućnosti i sposobnosti pa se ovim putem izvinjavamo kako potpisnicama i potpisnicima tako i javnosti na tehničkim propustima.







Integralni tekst Deklaracije o zajedničkom jeziku kao i svi potpisi, uključujući i manji broj nepotpunih, mogu se naći na našoj internet stranici http://jezicinacionalizmi.com na kojoj se nastavlja skupljanje potpisa.







Ujedno, neprijatno smo iznenađeni određenim brojem medijskih i javnih manipulacija sadržajem Deklaracije o zajedničkom jeziku. Pojedine javne ličnosti, stručnjaci pa čak i državni zvaničnici neodgovorno su se određivali spram ovog dokumenta ne pročitavši ga prethodno, i upisivali joj sadržaje i namere koje ona nema.







Želimo da upozorimo javnost na dve maliciozne interpretacije Deklaracije.



S jedne strane se može čuti da Deklaracija ugrožava pravo naroda na svoj jezik, pa joj se pripisuje namera da standardne varijante u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i BiH (dakle, hrvatski, bosanski, crnogorski i srpski jezik) nazove jednim ili čak ”zajedničkim“ imenom i unificira ga u jedinstven jezički standard.



Namera Deklaracije je upravo suprotna svakom pokušaju jezičkog unitarizma. Ona podvlači policentričnost, dakle afirmiše trenutno postojanje četiri standardne varijante, kao i raznolikost jezičkih standardnih i regionalnih upotreba, upućujući da one dele zajedničku jezičku osnovu. Ona upozorava da ”činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama”. Štaviše, ona jasno naglašava pravo “svake države, nacije, etno-nacionalne ili regionalne zajednice” da slobodno standardizuju svoj jezik, ali i podvlači pravo svake govornice i svakog govornika da svoj sopstveni jezik nazove kako želi (po postojećim standardima u četiri države ili slobodnim izborom nekog drugog naziva) te poziva na slobodu individualnog izražavanja.



S druge strane, nailazimo na tumačenja da je ”zajednički jezik” zapravo ”vlasništvo” samo jednog naroda. Deklaracija o zajedničkom jeziku jasno kaže da su ”sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne” i da nije samo jedna ”jezik” a druge tek varijante tog jezika kojima se onda odriče pravo na status ”jezika” i naziva ih ”izmišljenim”. Opet, svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica imaju pravo da nazovu svoj jezik kako žele i to pravo mora biti poštovano.



 



U svrhu razvoja racionalne i argumentovane javne rasprave o jeziku i jezičkim politikama, pozivamo sve da (opet) pročitaju kratki tekst Deklaracije i o njemu sude po onome što on zaista i sadrži.



U tu svrhu ponovo ga donosimo i s ovim saopštenjem.







S poštovanjem!



Udruženje KROKODIL