Umetnik

Prati umetnika

Pretraga

Borislav Nježić

U Galeriji Feniks od 1. aprila biće postavljena izložba Borislava Nježića i trajaće do 25. aprila.


 


"Mozaici predstavljeni na ovoj izložbi, najnovija su ostvarenja ovog autora. Borislav Nježić je diplomirao na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, na odseku zidnog slikarstva, 1964. godine. Član je Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije od 1968. Jedan je od osnivača grupe Ametist. Izlagao je na 9 samostalnih izložbi (Beograd, Apatin, Zapadni Berlin, Banja Luka) i na preko 80 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Izveo je 5 mozaika u javnom prostoru. Ostvario je veliki broj filmskih, televizijskih i revijalnih scenografija.


Poimanje mozaika ne samo kao posebne zidne slikarske tehnike, već i kao srećno pronađenog likovnog jezika, likovnog ključa, je upravo onaj postulat na kome se formirala Umetnička grupa Ametist. U tom traganju za adekvatnom likovnom formom mozaički opus našeg starijeg kolege Borislava Nježžića je jedan od nezaobilaznih istorijskih mostova.


Upućen u tajne mozaičkog izražavanja od strane vrsnog majstora, Aleksandra Tomaševića, Bora je imao sve preduslove da postane veliko ime... Tako je napravljen guliverovski korak. Kamen teče kao voda u slapu vođen kroz akcente stakla kao kroz kamene niti. U toj kamenoj zavesi savršenog matematičkog poretka pojavljuju se raširena krila, forma leta velike ptice, tema odrona sa gradacijom veličine tesera ili apstraktne muzičke teme. Kantata i fuga su kamen i gvožđe, tamno sivo i svetlo, kao dirke na pijaninu.


Osim te dorske strogosti u vertikali postoji i serija oblih formi: kako oslikati svet oblutka. Zatim su tu naročiti, uslovno rečeno pejsaži: napukla zemlja, klizište, obala koja se stepenasto spušta ka moru, drvo ili list. Sve je podignuto na nivo znaka, jer se Bora ne bavi deskripcijom, već pronalaženjem onog suštinskog ključa koji jezikom mozaika može da vidi, da dodiruje i da čuje. Zato je sve tako apstraktno, a opet u materijalnom smislu sasvim konkretno. To je onaj stari dualizam koji postoji u samom čudu ljudskog života, jer se živi sasvim konkretno, od-do, a istovremeno je sam taj život potpuno apstraktan. Iza apstrakcije naše egzistencije ostaće konkretne kamene fuge i kantate.


Postoji neko čudno trojstvo: muzika, matematika i mozaik."



Olivera Gavrić Pavić


 


Datum objavljivanja: 31.03.2008.