Umetnik

Prati umetnika

Pretraga

Ana Knežević: Fiat Lux

U ponedeljak 8. januara otvorena je prva virtuelna izložba u okviru sajta Prodajne galerije Beograd, "Fiat Lux"" autorke,Ane Knežević do 31. januara, 2018. godine

 



 


Realizaciju projekta "Virtuelna galerija Prodajne galerije Beograd" započinjemo izločbom umetnice Ane Knežević pod nazivom "Fiat Lux". Iizložba može da se pogleda na sajtu Prodajne galerije Beograd do 31. 01. 2018. godine.


Ana Knežević o projektu Virtuelne galerije kaže: "Izložba koju izvodimo u novoj virtuelnoj galeriji Prodajne galerije Beograd je moj prvi virtuelni ambijent ovog tipa. Izloženi su radovi/triptisi iz serije Fiat Lux iz 2017. god. Sa zadovoljstvom sam prihvatila poziv jer je to još jedan virtuelni eksperiment sa novim prostorom/tehnologijom i radujem se da vidim njegovu realizaciju. Osećam kao da je jedan virtuelni rad energetski privukao drugi virtuelni eksperiment - vašu novu virtuelnu galeriju.

Moja nada je da će ovakvi projekti u budućnosti postojati paralelno sa galerijskim i muzejskim programima. Ne mislim da bilo koji tip predstavljanja umetnosti treba da ima primat. I realni i virtuelni prostori i prezentacije imaju svoje dobre strane. Ja kao umetnik želim da eksperimentišem u što širem spektru prostora. Umetnik ne treba da ignoriše realnost u kojoj živi, već treba kreativno da stupi u dijalog sa duhom vremena a on danas podrazumeva tehnologiju.  Moraju se iznalaziti novi načini i treba biti hrabar za eksperimente!"


O radovima iz ciklusa "Fiat Lux" izdvajamo sledeće reči Milete Prodanovića: "Materijalni osnov radova postavljenih na izložbi Ane Knežević su laserski isečene crne akrilne ploče. Površina ploče je mat, ali stakla između kojih stoji reflektuju svetlost. Tako se stvara čudesna igra odsjaja, odraza, refleksija – prostor se menja i usložnjava.

Da li je crna Ane Knežević tek boja koja bi mogla biti i neka druga?  Da li je ona uopšte boja?

Istoričari umetnosti dvadesetog veka različite oblike minimalizma sagledavaju skoro isključivo u perspektivi razvoja jezika. Kao da uz to postoji i aksiom da je minimalizam hladan, racionalan... Manje pronicljiv posmatrač će pohitati da ove radove prepozna kao savremeno čitanje minimalističke tradicije. To je, međutim, sasvim pogrešan trag. Crna Ane Knežević jeste gustina emocije i misli nastala svođenjem, taloženjem, kapanjem vremena, akumulacijom... I upravo ovde se može pronaći veza sa crnim rupama: radovi Ane Knežević na ovoj izložbi su materija sažeta na mali format izuzetnog intenziteta.

Crna je, u materijalnom, ali ne i u svetlosnom smislu, suma svih boja, ona je alhemijski nigredo, početno stanje materije iz koje, nizom transformacija, pod nadzorom pravog adepta upućenog u tajne sveta, može nastati zlato.

Osnovna jedinica prostorne instalacije Ane Knežević Fiat Lux nije pojedinačni rad već triptih. Tri kadra već čine neku vrstu naracije. Triptih je situacija koja ima plan, ritam, pa čak i rudiment temporalnosti. Iako svi elementi imaju podjednake gabarite – pozicija ih određuje. Oni imaju jednu vrstu "vertikalnog gledanja" u kojoj dominantnu poziciju ima središnji deo. Čak i kada imamo pomenutu identičnost, "bočna krila" imaju podređenu ulogu, ulogu "stražara", čuvara energije jezgra.

Kažu da je svaki horizontalni format (hteo to autor da prizna ili ne) u krajnjoj instanci izveden iz pejsaža. Uostalom, ne kaže se na Globish-u uzalud „Landscape – format“ za kadar u kojem je širina veća od visine. Triptisi Ane Knežević imaju i važno "horizontalno čitanje", oni su rečenice u prostoru. Njihov "sadržaj" jeste procep koji je uvek pod nagibom. Te nagnute linije mogu se videti i kao snažno stilizovana slika padine, brega – pa je to otuda i "znak" pejsaža, ali pre metafizičkog pejsaža, onog koji nastaje u parametrima nezamislivog, poput crne rupe."


Ana Knežević (Beograd, 1976) završila je MFA studije slikarstva 2002, na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Studirala je slikarstvo na Massachusetts College of Art u Bostonu 2003/2004. Izlagala je u vodećim galerijama i na umetničkim manifestacijama u Srbiji, uključujući Oktobarski salon 2005 i Salon Muzeja savremene umetnosti 2015. Dobitnica je prestižnih nagrada, za svoje instalacije, među kojima je i nagrada “Vladimir Veličković” za 2009. Njen najvažniji public art projekat Radio Light 487796-Klaster, predstavljen je 2006. godine u Beogradu, a posvećen je Nikoli Tesli povodom 150 godina od njegovog rođenja. Osim Srbije izlagala je u SAD, Francuskoj, Mađarskoj i Bugarskoj. Dobitnica je dva značajna njujorška granta: CEC ArtsLink 2012 i Polok-Krasner 2017/2018.


Njen primarni fokus su svetlosno-zvučne instalacije u kojima od 2003. istražuje odnose i preseke između prostora, svetla i zvuka. Harmonija, balans i simetrija su ključni elementi u njenom radu. Živi i radi u Njujorku od 2013. godine.


 


 



Datum objavljivanja: 12.01.2018.