Otvaranje samostalne izložbe slika, skulptura i objekata, "...plus OLOVO i KRV", likovnog umetnika Vladana Ljubinkovića u četvrtak, 5. septembra, u 19h, Prodajna galerija Beograd, Kosančićev venac br 19. Izložba traje do 20. septembra, 2019. godine.
Tekst likovnog kritičara Sava Popovića o opusu “Olovo i krv”, Vladana Ljubinkovića
Tri elementa: zvezdica, traka i uzorak maskirne uniforme u različitim materijalima i odnosima – osnovni su gradivni elementi Ljubinkovićevog iskaza o aktuelnoj stvarnosti. Beogradski slikar i profesor Vladan Ljubinković za razliku od svog imenjaka, psihijatra (na drugoj strani sveta, sveprisutnog na Google-u) kod kog se susret zakazuje i po tri meseca unapred, zainteresovanima širom otvara vrata i „leči“ ih nizom pitanja koja postavlja njegova izložba u Prodajnoj galeriji „Beograd“. Zapravo pomenuta tri elementa možemo računati kao jedan - nedvosmisleno sugerišu američku zastavu. Jednina je, dakle, zakon Ljubinkovićeve „priče“, na jedno pada teret svega i od tog zahteva počinje biće izloženih objekata.
Šta se događa između slikara i sveta koji ga okružuje?
Jedni će govoriti o novom s(likovnom) jeziku, mnogi će delom sugerisati „idilične“ ženske likove u isto takvim ambijentima i stvaraće – pod isprikom bega od lude stvanosti - bezvredno delo za jednokratnu upotrebu. Oni angažovani, ako svoj izraz ne svedu na pamflet napuštajući područje umetničkog izraza – ostavljaju verodostojan trag o vremenu, dilemama, (ne)ostvarenom nadanju, očekivanjima, buntu.
Ljubinković svojim likovnim pitanjima zauzima jasan stav o odnosu na globalnu stvarnst koju svi osećamo, ali je različito doživljavamo. Ta toliko sveprisutna zastava bez koje i zakonski nije moguće snimiti ni jedan amerčki film, koja je svojevremeno bila simbol demokratije i slobode, Ljubinković preispituje. Strog je sudija, precizan analitičar. Na jednom od objekata – reljefa pomerajući zvezdice iz ležišta zadire u podtekst simbola i otkriva tamu. Skulptorski reševajući samostalni objekt „Olova i krvi“ i postavljajući „zastavu“ na donji maskirnim uzorkom obložen deo govori o „slobodarskim“ misijama te zemlje na područjima bogatim rudnim i energetskim sirovinama.
Cinizam koji seže do sarkazma je likovnim rečnikom nedvosmisleno saopsten i ne može se sumnjati da umetnost Vladana Ljubinkovića gaji lažne nade. Post liberalni kapitalizam čiju ranu otimačku fazu proživljava teren na kom autor živi i radi, oseća, sudi i presuđuje. I ne zaboravimo – kritika je u suštini težnja ka slobodi, i u krajnjem slučaju – delo slobodnih.
Savo Popović
Vladan Ljubinković, umetnik o svom opusu:
“Radovi koji su deo su ciklusa “… plus OLOVO i KRV” nastajali su od 2014. godine. Vizuelno - likovni aspekt mog stvaralaštva problematizuje i ispituje dejstvo ravni slike prema namerno izazvanoj nestabilnosti trodimenzionalne sfere. Nastale plastične vrednosti upućuju na novu konfiguraciju simbola unutar istog sadržaja i razlike u percepciji mogućeg, već viđenog stanja stvari.”
Vladan Ljubinković, (1951, Mladenovac, R .Srbija) akademski slikar, profesor u penziji Arhitektonskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Osnovnu školu završio u rodnom gradu, gimnaziju pohađao u Beogradu. Diplomirao slikarstvo na Fakultetu Likovnih umetnosti, Univerziteta umetnosti u Beogradu, 1975. godine. Na istom fakultetu je magistrirao 1981. godine. Član ULUSa od 1976. i Društva za estetiku arhitekture i vizuelnih umetnosti Srbije (DEAVUS) od 2008. godine. Godine 1974. počinje izlagačku aktivnost i učestvovao na brojnim grupnim izložbama, a priredio je dvadesetdve samostalne.
www.vladanljubinkovic.com