1. decembra, 2009. godine u Kući Đure Jakšića, Skadarska 34, otvara se prodajna izložba slika i nakita autorke Teodore Jurić Miljuš, pod nazivom, "Special Occasions".
Predmetni realizam,kao predhodnica i prateće čedo i podsvojče pop-art-a i nove figuracije, možda bi se mogli naći u koncentričnim krugovima disciplina i tema Teodore, ali u stalnoj diversifikaciji, stalnim invencijama, motiva u rasejanju, ostaju samo živi ritmovi, od prirodnih do fosforescentnih tonova, sa krešendima u "jestivim" nakitima, ljupkim detaljima koji vuku na oflaktivne senzacije, mame da se prosto pojedu.
Estetske kategorije "ljupko" i "uzvišeno", proterane sa vidika avangardnih i modernih pravaca, kao da su u postmodernom svetu nešto humanizovanih poetika dobile pravo građanstva, odomaćile su se, eto i u produkcionim linijama Teodorinih linija produkcije, i sav taj svet, iznutra, zida na instinktivan nacčn, pomenuta načela; moglo bi se postaviti da li je to načelo prosleđeno samo kao efikasan način za komunikaciju gde je i sam pojam umetnosti izopačen i devastiran, ili je potrebno primeniti lukavstvo da se određena istina proširi,(saglasno Brehtu?) jer, kada se pregleda linija dekorisanih blind - ramova u seriji "Greeting cards" tu tek dolazi do punog izražaja njena izobilna intervencija i sklonost ka harmoniji, dinamičnoj ritmici linija i oblika, reskoj obojenosti.
Njene kolekcije "Specijalnih prilika" imaju, ako se to može reći, inspirativno 'knowledge in depht' (znanje dubinsko), ali sve to se događa na neskriveno ljubak i zaista originalan nacčn, a što se tiče osnovnih rešenja, to ne mora da znači mnogo u konačnom uviđanju i kritičkoj smislenosti, ali će biti sigurno merodavno u sagledavanju karaktera njene kreativnosti, možda presudno.
Dušan Đokić slikar i likovni kritičar