Otvaranje izložbe CIRKULAkCIJA u okviru doktorskog umetničkog projekta Radoslava Tadića Tok bojeu utorak, 15. maja u 20 časova Galerija FLU Knez Mihailova 53.
Radoslav Tadić
tadicart@gmail.com
radoslavtadic - WIX.com
Rođen je 24. septembra 1982. godine u Bihaću. Odrastao je u Drvaru.
Diplomirao je i magistrirao slikarstvo na Akademiji umjetnosti Unirveziteta u Banjoj Luci. Doktorand je na slikarskom odsjeku Fakulteta likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu pod mentorstvom profesora Radomira Knežvića. Zaposlen je na Akademiji umjetnosti Unirveziteta u Banjoj Luci u zvanju docenta za užu umjetničku oblast Slikarstvo.
Dobitnik je nagrada Niš art fondacije 2017. godine, Evolute u Beogradu 2014. i Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske 2007. godine.
Odabrane samostalne izložbe:
2017. Paralele, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka
Oblivio, Galerija Marin, Umag
Kretanje, Mali likovni salon, Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad
Oblivio, Galerija Lucida, Beograd
2016. Kretanje, SITE (Internacionalni grad umjetnosti), Pariz
Gravitacija, Internacionalni festival „Sarajevska zima 2016“, Galerija „Preporod“, Sarajevo
2015. Baci pogled, Galerija Beogradske tvrđave u unutrašnjoj Stambol kapiji, Beograd
Sklapanje, rasklapanje, Mali izložbeni salon, Kulturni centar – Banski dvor, Banja Luka
2013. Crteži, Kuća Kralja Petra I, Beograd
110+, Galerija „art55“, Niš
2012. Slikovito, silovito, Mali i Veliki izložbeni salon, Kulturni centar – Banski dvor, Banja Luka
2011. Izvorne vibracije, Centar za kulturu i obrazovanje, Novi Grad
2010. Puls, Veliki izložbeni salon, Kulturni centar – Banski dvor, Banja Luka
2007. Slike, Akademija umjetnosti, Banja Luka
Odabrane kolektivne izložbe:
2017. Mladi – ovo menja sve, Andrićev venac 2, Beograd; Fabrika duvana Filip Moris, Niš; Četvrti Put svile, Internacionalni festival, Muzej likovne umjetnosti Sian, Šensi, Kina;
2016. Savremena umjetnost BiH, Galerija Ahmed Al Edvani, Kuvajt; CEI Centralno – evropska inicijativa, Trst; 2015. Niški crtež, Galerija Srbija, Niš; Drugo trijenale crteža i male plastike, Paviljon Cvijeta Zuzorić, Beograd; Rezidencijalni program GLO’ART Centar, Lanaken, Belgija; Aprilski salon 2015. Muzej grada Zenice
2014. Prostori knjige, Diagonal plus, Beograd; BOA, Galerija Pop Ap, Kulturni centar Beograda
2013. 18. LindArt, Internacionalna likovna kolonija mladih, Galerija – muzej Lendava;
2012. Jubilarna 65. revijalna izložba, Kolegium artistikum, Sarajevo;
2011. Drugi internacionalni simpozijum umjetnosti, Galerija – muzej Bom, Nojštat an der Vajnštrase
2010. 2. Međunarodni bijenale slikara i kipara „Mediteran 2010” Šolta, Galerija Kula, Split;
2009. Prvi internacionalni simpozijum likovnih umjetnosti, Južni most Orfua, Pečuj; Drugi bijenale crteža Srbije 2009, Istorijski arhiv, Pančevo;
2008. Izložba male grafike, Grafički kolektiv, Beograd;
2007. „Sarajevska zima“, Galerija Mak, Sarajevo;
IDEJA
Ideje se pojavljuju spontano, a podstaknute su bojama koje vidim. Iako važe univerzalna značenja i zračenja boje, postoje individualne nijanse kojima je obojena percepcija pojedinca. Čovjekov subjektivan osjećaj boje, njena pokretačka energija, ekspresionistička sloboda nemirne gestualnosti i slikarska materija su pojave koje me provociraju.
Put boje od prvog zraka do znaka čuvstvene komunikacije me pobuđuje na postavljanje pitanja i traganje za odgovorom.
BOJA
Sve počinjem sa idejom i željom. Ruke i glava, cjelokupna moja anatomija učestvuju u kreativnom činu, a umjetničko istraživanje se odvija metodom ushićenosti. U radu se predajem registraciji unutrašnjih pulsacija, zaustavljam se na granici misli i čina, gdje se istovremeno prepliću planiranje i kreativna ležernost koji produbljuju bezgraničnu avanturu.
Slikarski materijali, sa svim svojim otporima, razvijaju naglašeno taktilan odnos. Najčešće koristim ulje zato što je ono u svoj svojoj blistavosti najbliže organskom, promjenljivom i živom. Uljana boja nije samo pratilja forme i njena ispomoć da bi postigla svoju punoću, ona sama po sebi postaje najviša stvarnost. Boja cirkuliše po površini odabrane podloge dajući joj novo značenje. Zračenje boje širi se preko granice oblika neobuzdano i lako.
Stil mog rada na prvi pogled mogao bi biti kategorisan kao neprecizan, ali pomoću tog nedefinisanog gesta na rubu nesvjesnog kontorlišem brzinu, veličinu i smijer poteza, žitkost boje i sredstva sa kojima je nanosim. Energija onog što me podstiče na djelovanje, diktira punoću ekspresivnih mogućnosti.
REFLEKSIJA
Kad se upitam otkud tolika želja za akcijom, brzinom, gestom, munjevitim ispoljavanjem ideje, dođem do zaključka da ogroman užitak koji pronalazim u radu, vlastiti temperament, opšta destabilizovana pojava stvari i hektika sadašnjice proizvode takve vibracije. Rastrzana, uznemirena, haotična stvarnost i dramatičnost proživljenog sigurno nalaze odjek u mom radu koji se temelji na živoj slikarskoj aktivnosti, na mrljama i prskotinama, na intuitivnim i impulsivnim pokretima cijelog tijela koje ispušta, prosipa ili ispaljuje materiju.
STIL
Nemiran istraživački duh podstiče mi žudnju za potpunom slobodom u radu, zato se ne ograničavam samo na predmetni svijet. Avanturizam i rekonstrukcija kao načini rada koji se zasnivaju na stalnoj promjeni, dovode me do apstraktnog izraza. Takav izraz bi se mogao dopuniti pojmovima intuitivno, transcendentalno i energetsko. Poštovanje forme pojavnog svijeta ponekad može nametnuti stege koje ne želim, a izbjegavajući okvire figurativnog, otvaram sebi širi prostor za razmišljanje i djelovanje. U tolikom prostranstvu čovjek se lako gubi ili uzdiže, a meni je taj izazov posljednjih godina blizak i zanimljiv.
KOMUNIKACIJA
Slojevi razmišljanja i emocija talože se na platnu i u materijalu. Taloženja grade bogatu slikarsku fakturu koja može pojačati zračenje boje i snagu izraza rada. Tako stvorene mase, dovode me do želje da komuniciram na nivoima taktilnog i prostornog. Vremenom mi taloženja slojeva i masa postaju nedovoljna pa doslovno izlazim u prostor praveći objekte od pribora (rukavice, maske, papir, krpe, kante i daske) koji koristim u izradi slika. Time ostvarujem želju da pomoću objekata koje dodajem slikama, dodatno naglasim dijalog rada i izlagačkog prostora. Tok u kome nastaju moje slike nije sveden na produkovanje završenog djela, već je sastavni dio iskustva koje je krucijalno u razumijevanju mog rada. Zato materijale koje koristim u radu unosim u izlagački prostor i tako pravim sponu između individualnog procesa koji se odvija u umjetnikovom ateljeu i javnosti koja posmatra instalacije.
Težnja za većom komunikacijom slikarskih komada sa prostorom u kojem se nalaze uzrokuje stvaranje poliptiha koji se mogu raspoređivati svaki put drugačije. Modularnost mi daje još jedan vid kreativnosti koja se može ispoljiti na licu mjesta, u galeriji. Organizovanje velikih radova u poliptihe je pragmatično, a savremeno doba insistira na pragmatičnosti više nego ijedno pređašnje. U vremenu stalnih migracija, sklapanje-rasklapanje je neophodno.
ZNAK
Naslovljavanje radova je dodatni oblik kreacije i zabave. Nekad imam naslov na samom početku, u nekim slučajevima se transformiše u procesu stvaranja, a nerijetko po završetku rada dobijem ono za čim tragam. Naslovom dodatno naglašavam značenjski sloj rada, izražavam suštinu, dajem posmatraču smjernice i signale u početnom tumačenju.
CIRKULAKCIJA
Posmatrajući materijalizovano, uviđam da imam potrebu izbjegavanja centra rada na kojem bi se oko moglo odmoriti. Tako vjerovatno nagonski ispoljavam konstantno prirodno cirkulisanje koje bije na svakom koraku, svuda oko nas i u svima nama. Radeći decentralizovano sugerišem univerzalnu dimenziju kretanja kao suštinsku pojavu koja me odavno mami.
U sveopštoj razmjeni materije i energije način mog rada oscilira između suprotnih značenja: ličnog i društvenog; svijetlog i tamnog; toplog i hladnog; glatkog i hrapavog; gustog i rijetkog; punog i praznog; svjesnog i nesvjesnog. U oscilacijama između različitih principa, kroz vizuelne tragove koje ostavljam, nastojim artikulisati suštinu koju pronalazim u vremenu, u prostoru i u boji. Kretanje od jedne do druge krajnosti u procesu mog rada bi se moglo podudariti sa misaonim tokom koji se obrazuje u percepciji posmatrača dok čita ono što mu nudim.
Radoslav Tadić