Promocija knjige, "Konak kneginje Ljubice – enterijeri beogradskih kuća 19. veka". Konak kneginje Ljubice, sreda, 18. april 2012. u 19 časova.
Na promociji knjige će govoriti:
Danica Jovović Prodanović, direktorka Muzeja grada Beograda
Dejan Veselinov, direktor Turističke organizacije Beograda
Prof. Miroslav Timotijević, Filozofski fakultet
Danijela Vanušić, Muzej grada Beograda
Angelina Stojanović, Muzej grada Beograda
Izdavač Muzej grada Beograda
Za izdavača Danica Jovović Prodanović
Uredništvo Nika Strugar, Bodin Jovanović
Autori tekstova Danijela Vanušić MA, Angelina Stojanović, Pavao Poša
Recenzenti prof. Miroslav Timotijević, dr Nataša Mišković
Pojmovnik Jovana Ilić
Lektura Agencija Tekstogradnja
Fotografije Vlada Popović
Dizajn i prelom Benussi Design
Iz štampe je izašao vodič kroz Konak kneginje Ljubice, muzeja u sastavu Muzeja grada Beograda. Ovo luksuzno opremljeno izdanje, u verziji na srpskom i engleskom jeziku, sadrži istorijski uvod koji čitaocu pruža uvid u prilike perioda kada je Konak građen i korišćen kao rezidencija i na pregledan, intuitivan i slikovit način vodi posetioca kroz postavku Konaka Enterijeri beogradskih kuća 19. veka.
Konak kneginje Ljubice jedan je od malobrojnih danas sačuvanih memorijala dinastije Obrenović. Nalazi se na Kosančićevom vencu, nekadašnjem prostoru Varoš-kapije, i ubraja se u red najznačajnijih i najreprezentativnijih spomeničkih objekata u Beogradu. Građen je od 1829. do 1831. godine kao dvor za kneza Miloša Obrenovića. U međuvremenu Miloš je odlučio da svoju rezidenciju pomeri dalje od turskog utvrđenja, i 1831. počeo gradnju drugog, kasnije glavnog dvorskog kompleksa u Topčideru. Konak na Kosančićevom vencu je postao rezidencija kneževe porodice. U njemu je od 1831. živela supruga kneza Miloša, kneginja Ljubica, sa sinovima Milanom i Mihailom. Kada je 1842. godine porodica Obrenović bila primorana da napusti Srbiju zbog političkih prilika, Konak kneginje Ljubice zauvek je izgubio svoju prvobitnu namenu. Zgradu su u narednih sto trideset godina koristile i prema svojim potrebama uređivale razne državne institucije, od Liceja preko Prve beogradske gimnazije, Apelacionog i Kasacionog suda do Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije 1971. godine. Sedamdesetih godina 20. veka uprava Grada Beograda odlučila je da zgrada Konaka, u skladu sa svojim istorijskim, umetničkim i spomeničkim nasleđem, dobije novu namenu i postane muzej. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda uradio je, od 1971. do 1979. godine, sanaciju i rekonstrukciju, posle čega je 1980. godine zgrada ušla u sastav Muzeja grada Beograda. U septembru iste godine, u prizemlju i na spratu otvorena je stalna muzejska postavka Enterijeri beogradskih kuća 19. veka, a čini je reprezentativni izbor od blizu 450 predmeta likovne i primenjene umetnosti koji se čuvaju u zbirkama Muzeja grada Beograda. Predmeti su nastali tokom 19. veka kao proizvod zapadnoevropske i domaće zanatsko-umetničke i industrijske proizvodnje. Pripadali su predstavnicima vladajućih dinastija i elitnih građanskih porodica.