Kustos izložbe, Slavko Timotijević zamislio je postavku kao skup nekoliko izložbenih celina koje su sastavljene po logici tematskih sličnosti kako bi se izazvo efekat delovanja količinom odredjenih motiva unutar jedne celine.
Otvaranje: 15.oktobar u 20 casova, Dunavska 37, Novi Sad
Otvaranje: 15.oktobar u 20 casova, Dunavska 37, Novi Sad
Naziv izložbe:
Indexes of different identities
Naziv izložbe:
Star, glup, proćelav, traži muzej ili galeriju
Naziv izložbe:
Axiomi umetnosti - pustinja stvarnosti
Naziv izložbe:
Umetnost mora biti lepa – kritika ne mora
Naziv izložbe
Preskakanje juče – parkur danas
Izložbe unutar izložbe/Exibitions inside the exhibition
Pre istorije/Before the History (was recognized)
Slučaj sa klavirom / Piano Case
Muzej Raše Todosijevića / Museum of Rasha Todosijevich
Tokovi / The Streams
Slučaj sa novcem/ Money Case
Art Directors Club
Blasfemia/Blasphemia
I, po običaju Strip za kraj/Comics for the end, as it is ussually
Predstavljanjem "Muzeja u senci" želi se ukazati na sve one periferne inicijative unutar sistema umetnosti koje u vreme tranzicije iz drugog ugla sagledavaju aktuelnu scenu, istoriju umetnosti, muzejski i umetnički sistem. U isto vreme ova izložba ukazuje na drastični nedostatak muzejskih institucija u Srbiji u odnosu na druge institucije kulture, recimo pozorišta kao i praistorijski koncet zavičajniih muzeja. Generalno ova izložba ukazuje na potrebu rekonstrukcije muzejskog sistema kod nas.
Kustos izložbe, Slavko Timotijević zamislio je postavku kao skup nekoliko izložbenih celina koje su sastavljene po logici tematskih sličnosti kako bi se izazvo efekat delovanja količinom odredjenih motiva unutar jedne celine. Tako se jedna izložba bavi novcem, druga prisustvom klavira, treća stripom i tako dalje.
Ove celine su okupljene oko centralne izložbe naslovljene kao "Tokovi" čime se zapravo problematizuje pitanje i karakter glavnog toka umetnosti. Bez ikakvih eufemizama ova izložba tvrdi da je glavni tok savremene scene nastao na osnovama konceptualne umetnosti kao glavnog toka umetnosti a ne konceptualne umetnosti kao alternativne u odnosu na socmodernistički glavni tok, iako upravo ova sitna razllika izaziva još uvek glavne nesporazume.
Na izložbi će biti predstavljeni radovi preko 100 domaćih i inostranih umetnika među kojima su Marina Abramović, Raša Todosijević, Trokut, Zoran Popović, Neša Paripović, Braco Dimitrijević, Goran Trbuljak, Vlasta Delimar, Željko Jerman, Mladen Stillinović, Radomir Damnjanović, Balint Szombathy, Slavko Matković, Nenad Bračić; Dragan Papić, Predrag Šidjanin i mnogi drugi. Zatim, tu su Art & language, Džozef Bojs, Franko B, Cavelini, Stano Filko, Robert Versluys, Kees de Goede, Endre Tot, Jackson Pollock.
"Izložba u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine trebalo bi da generiše već svuda prisutne potrebe da se značajni korpus postupaka, procedura, stavova i praksi, koji su tokom socmodernističke istorije bili skrajnuti sa glavne scene, konačno prihvate i afirmišu kao «konstitutivni» deo umetničkog sistema i života umetnosti sa punom pažnjom i podrškom.
Radi se pre svega o istoriji umetnosti kao pastorčetu društva i sistema umetnosti i potrebom da se rehabilituje mesto, funkcija i praksa ove discipline ne samo kao pasivnog činioca scene, kao discipline koja sistematizuje, arhivira i interpretira umetnost već i kao aktivnog faktora kreativnosti u interaktivnom odnosu sa umetničkom praksom sa kojom deli neizvesnu sudbinu scene.
Zatim, radi se o galerijskoj praksi koja se, za razliku od istorije umetnosti kao nauke koja je suptilnim metodama onemogućena u svome razvoju (zatvorena u univerzitetska geta, institute, muzeje i arhive), sistemski drži na najnižoj produkcionoj lestvici (galerijski prostori veličine ovećeg kioska, trošni zid, delo, kanapi i stakla, jeftin katalog i blagoglagoljivi predgovor).
Sledeća u nizu praksi za kojom se oseća potreba, ali društvo nema nikakvog interesa da obezedi za to adekvatne uslove, jeste težak posao časopisne, a zatim i savremene izdavačke produkcije u oblasti umetnosti.
Ova tri nabrojana činioca preduslovi su za stvaranje ozbiljnog sistema umetnosti koji, dalje, može stvarati strateške zaplete u smislu širenja sveta umetnosti kao društvene kategorije, razvijati njenu popularnost, konstituisati svet realnog kolekcionarstva kao prethodnice i omotnice muzejskog sistema i kao neophodan deo sistema umetnosti." (iz kataloga izložbe)