U ponedeljak, 20. jula u 20 časova u Galeriji Zvono otvara se izložba umetnica iz Makedonije, (Monika Motevska, Vana Urošević , Dijana Tomić Radevska), pod nazivom, "Iz arheologije sećanja".
Sam naslov projekta referiše na svojevrsnu tautologiju, u kome autorke, kroz sopstvenu intimu, reaktualizuju i transferišu uvek drugačiju i konstantno živu kulturnu baštinu, reafirmišući je u savremenom informatičkom društvu. Stilski i medijski, različito koncipirani, njihovi pojedinačni naslovi i koncepti, uzajamno korespondiraju stvarajući koherentnu celinu. Instalacijama, videom i objektima, sva tri koncepta kao u perpetummobile povezuju generalni projekat.
Projekat Monike Moteske, Apokalipsa usredsređuje se na uspomene iz sopstvenog detinjstva i na poredjenje tih uspomena sa detinjstvom njene dece. U imaginarnim sfumatiranim pejzažnim ambientima (digitalni printovi na platnu, dimenzija 60 h 90 sm), njena camera obscura sinhronizuje prošlost sa vremenom sadašnjim i budućim. Kolažiranjem starih i novih borbenih rekvizita u okviru jedne fotografije, ona priču starih bajki presvlači u ružno ruho savremenih (destruktivnih) bajki.
U projektu Vane Urošević, Fobični objekti , izvezeni likovi, na obojenim svilenim jastučnicama i njihove svilene rukavice-ruke, izvedene u različitim pozama, ukrašene bižuterijom i insektima, (smeštene ispod svakog portreta u posebnim zastakljenim kasetama) asociraju na nekadašnje relikvijare. U oku posmatrača one istovremeno emaniraju patiniranom lepotom i uzvišenošđu, ali i osećanjem straha i nelagodnosti. Arhiv svojih ličnih fobija Vana Urošević proširuje pretpostavljenim strahovima svojih "protagonista", (proširujući ga i autodijagnosticiranim fobijama različitih kuratora).
Kroz fragmentarne otiske svog tela Dijana Tomić-Radevska projektom Drama-gesta nagoveštava prepoznavanje odabranih tragova pokreta iz umetničkog pamćenja savremene umetnosti. Jednostavna tehnička obrada gipsanih skulptura-objekata nije njen imperativ. Kroz fragmentovani govor, ona se obraća pre svega svome telu, sugerišući time recepciju citiranih fragmenata. Video projekat, (DVD, 2.35 ženskim koračanjem niz stepenice koji formalno aludira na Dišana i Rihtera, odnosi se na putovanje individue kroz tunel života.
Stilski (i medijski) različito koncipirani i artikulisani, njihovi koncepti suptilno interferiraju. Svaka od umetnica u svom mediju citira već vidjene realno-virtuelne likove i oblike, intimizirajući i pripitomljavajući (sopstvenu i tudju) kulturnu baštinu. U njihovim fragmentarno "reakcentovanim" pričama, one stupaju u uzajamni dijalog, prelazeći iz jednog konteksta u drugi, iz jednog medija u drugi, čime zaokružuju celinu koherentne narativne strukture globalnog projekta.