Prikaz svih dela
Lokacija
Opis
Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Otvaranje:
petak, 23. VII. 2010. godine u 20.00 sati. Izložbu će predstaviti Eugen Borkovsky.
Saša Pančić predstavlja likovni projekt koji je nazvao „Budućnost je iza nas“ s podnaslovom „Kultura slobode“. Autor kaže: „Ruska avangarda koristi antifuturistički slogan: „Budućnost je iza nas“ (Larionov-Gončarova) kako bi negirala koncept napretka, modernog dinamizma i ideologiju novog… Apsurdna pozicija pravi uslove za pojavu rijetkih umjetnika poput Bulgakova i Zamjatina čija umjetnost „vidi dalje“, sve do naših dana... …Jevgenij Zamjatin 1920. godine piše roman pod naslovom MI, u kojem duboko ironizira sa sistemom kontroliranog društva… …Kao da se ništa nije promijenilo, krug se zatvorio i mi postajemo dio iste točke o kojoj pisac piše. Na jedan drugi način, bez ideološkog okvira i pod nekim drugim imenom, prepoznajemo se u Zamjatinovom ogledalu, bezlični i apersonalni, prekriveni kulturom visoke produktivnosti i masmedijskih zvijezda. Parola “Budućnost je iza nas” predstavlja putokaz prema Zamjatinu, ona ga danas kontekstualizira i otkriva kao najduhovitijeg proroka suvremenom društvu.”
Likovni projekt Saše Pančića sastoji se od tri grupe radova. Dvije grupe sastoje se od plošnih, trodimenzionalnih predmeta, najčešće oblih gabarita. Jednu grupu karakterizira gumeni materijal a drugu čvršći papir. Za izvedbu prve grupe u postupku autor uzima plosnate plohe gumenog materijala koje izrezuje i komponira u skulpturalne objekte. Trakasti, obli, polumjesečasti oblici postaju segmenti radova. Spajanjem i istezanjem / stiskanjem ploha radovi iz plošnog prelaze u trodimenzionalnu formu. Druga grupa radova sastoji se od slojevanog papira gdje autor radi linijske izreske koji dozvoljavaju otvaranje vanjskog sloja papira ispod kojeg naziremo drugi sloj. Rezultatima oba postupka pridružuje se sjena koja postaje sastavnica svakog pojedinog objekta. Treću grupu predstavljaju printevi autoru značajnih tekstova preuzeti iz romana MI autora Jevgenija Zamjatina.
Cijeli ciklus baziran je na crtežu, liniji. Možemo ga interpretirati kao seriju prostornih crteža. Linija ili izdužena plošna površina prodire, osvaja prostor. Oblikujući otvorene ili u sebe zatvorene strukture, poput beskonačne trake / linije, autor definira prostor. Boja gumenog materijala je tamna i u snažnom je kontrastu s bjelinom galerijskog mira. Ovu čvrstinu kontrasta ublažuju sjene. Žilava mekoća materijala pruža otpor pa se proces zaustavlja rezom ili mogućnostima savijanja. Autor ne maltretira materijal već s njime u suradnji realizira vizualne zamisli. Objekti sazdani od papira dramatiku dobivaju kontrastnim elementima i linijom reza. Njihov kontrast sukladan je kontrastnim tablama sa slovima sa kojih se može izčitati tekst ili ih percipirati kao ujednačeni raster oblika.
Pančičeve forme su sažete i određene ali asociraju prozračnost. Odnos crnih i bijelih linija i površina koje grade objekt, formira jednostavni geometrizirani oblik. Izbor dva kontrastna tona dramatizira ritam. Grafički postupak usuglašen je s probojem u prostor. Zaokupljanje prostora i dojam obilježenog prostora. Skladna je i uravnotežena uporaba linije i plohe. Nismo sigurni da li je oblik objekta ovisan o liniji ili je linija ovisna o obliku. Oba faktora imaju podjednaku vrijednost. Svaki razigraniji pristup kreiranju uveo bi nove konotacije. Umjetnik svjesno ostaje unutar samozadanog sklada, zanemarujući mogućnosti dosjetke. Nizanje segmenata te njihov znalački određen suodnos donosi metamorfozu elementarnog oblika u ritam. Uloge dane međusobnoj interakciji tonova dane su oku na doživljaj. Ritam i međuodnos linija zavarava oko. Pokret je simuliran ritmom izmjene, dužinom i intenzitetom kontrastnih formacija. Simulirano je kretanje dobiveno optičkim efektom. Napetost površine radova dovedena je do krajnjih granica.
Ovu izložbu predstavljam kao konceptualni projekt jer nosi karakteristike raznorodne ali zatvorene cjeline. U sva tri slučaja, linijama, trakama i plohama određen prostor sugerira iluziju, u isto vrijeme, zatvorenog i otvorenog prostora. Izvedeno je promišljanje prostora „Bijele kocke“, kao poligona za predstavljanje a ujedno i za percepciju projekta. Pred nama je razvoj misli od doživljenog preko oblikovanja apstraktnih objekata do postizanja nivoa simbola.
Radove oblikovane debelom gumenom pločom autor naziva Integralima čime djelomično određuje percipiranje radova. Integral kao matematički pojam, ne definitivno već promjenljivo, određuje varijable i intervale na pravcu realnih brojeva. Tu je Isaac Newton stao. Kasnije, nastavak znanstvene i filozofske misli napušta čvrsto materijalno i prelazi na kvantnu teoriju i fraktale udubljujući se ne samo u promjenljivost svega oko nas već i u uzročno – posljedično percipiranje okoline.
Tako ovo likovno promišljanje Saše Pančića možemo promatrati / analizirati iz aspekta mijene i igre koja kroz autorove intervencije biva na trenutak zaustavljena baš u ovom, izloženom obliku da bi se dalje mijenjala u nekom slijedećem stupnju igre. Koncepcija projekta, samo oblikovanje radova uz pomoć postava to dozvoljava. Prezentacija ovih objekata zahtjeva maštovitost ali i pažnju. Bez obzira na autorovo oblikovanje, pozicioniranje se može izvesti na više načina. Skoro svi predmeti mogu biti i skulpture na horizontalnoj podlozi ili reljefi ovješeni na zid. Niz radova možemo prezentirati nekim načinom kronologije nastanka jer se mogu rekonstruirati pomaci tijekom oblikovanja.
Recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme radnje odvodi nas na područje igre i sumnje. Promatrač, kao i umjetnik, posjeduje moć otvaranja ili zatvaranja nekog od prolaza prema percepciji. Svako je likovno oblikovanje igra i za umjetnika i za promatrača. U igri se, ne samo prelazeći od jednog do drugog rada, već i pri svakom sljedećem pogledu uperenom na isti rad, sve neprestano mijenja.
Ove meke skulpture i reljefi predstavljaju istraživanje na putu od plohe ili linije ka zauzimanju prostora. Poneki rad to postiže doslovnim prodorom a poneki iluzijom postignutom kontrastom i sjenom. Ocrtani oblik prostora se tako izmjenjuje s područjem kojeg objekt ne zahvaća. Ponegdje je sugerirana „krađa“ prostora i njegovo inkorporiranje u oblik skulpture. Odnos s promatračem doveden je do aktivne komunikacije jer se, uslijed postignutih perforacija, kretanjem promatrača mijenja i oblik predmeta. Predmet je aktiviran svojom ispunjenošću prostorom.
Cijelu grupu radova možemo doživjeti kao znakove nekog pisma, prenesene u prostorni oblik. Autor nas podsjeća da su vidljivo i spoznaja uvijek nesigurni procesi koji zahtijevaju višekratno razmatranje i da nemaju svršetka. Spoznaja o tijeku i promjenjivosti svega i činjenica materijalnog artefakta, percipiranje radova postavlja na područje evokacije protoka energija. Snažan dojam izazivaju ove kompozicije koje doživljavamo kao osobne napukline bjeline galerijskih zidova. Oblik mijene pretvoren je u krhku sigurnost trenutka.
Eugen Borkovsky, VII. 2010.
Biografija:
Saša Pančić rođen je 1965. godine. Diplomirao slikarstvo 1989. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu. Završio post-diplomske studije crteža na FLU u Beogradu 1992. godine u klasi Dragana Lubarde. Član je ULUS-a i Academie Europeenne des ARTS a.s.b.l (Section Grand-Duche de Luxembourg). Ima status samostalnog umjetnika. Kolektivno i samostalno izlagao na mnogobrojnim izložbama u domovini i inozemstvu (Austrija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Finska, Hrvatska, Crna Gora, Rusija, Srbija). Živi i radi u Beogradu.
Pretraga
Izdvajamo
Stalna postavka Arte Galerije
Kako do paketa?
Sredidom
Nameštaj je važan faktor kod uređenja naših domova, ali nije i jedini. Vašem domu je potrebna individualna nota, a nju ne čini samo nameštaj.
Posetite nas i pronađite pored nameštaja i ideje za jednostavno i efikasno uređenje doma.
Imate konkretno pitanje? Pitajte našeg arhitektu! Dobićete konkretan odgovor za Vaš problem. Kliknite ovde
Nameštaj za Vaš dom - sredidom.com