OBUČENI U IZMAGLICI
Slike predstavljaju trenutke koji su se jednom odigrali i prošli, ali su ostali zabeleženi u svesti i aktivirani kasnije pronalaskom novog predmeta. To su evokacije određenog kretanja ili akcije. U ovakvom postupku memorija ima ključno mesto jer se njome opažaj prečišćava od svega nepotrebnog i nebitnog. Može se reći da su opažaji iz realnog okruženja bili smešteni u iskustveni fundus, zatim prerađeni, da bi se iz naslaga pamćenja pojavili u slici kao novoj vizuelnoj činjenici koja zatim postaje predmet novog opažanja. Ne dozvoljavajući jasno čitanje dela slika leži u slojevima apstrakcije koji zadržavaju neizvesnost umesto da je rešavaju, davajući prednost raspoloženju nad narativnim, fokusirajući se na moćan ambijent, uporediv sa onim u žanru sporog horora. Prkoseći jasnoj interpretaciji i radije istraživanju slikarstva kao mesta gde su znanje i svest uhvaćeni u večnom stanju kretanja - stvari se pamte, zaboravljaju, menjaju izgled, a njihova lokacija u vremenu nikada nije fiksna i neprestano se menja. Kroz nelinearne narative spajaju se i razređuju granice između prošlosti i sadašnjosti, fikcije i stvarnosti; brojke se uklanjaju iz vremena i odbijaju rešavanje.
Ovako predstavljen obilazak višestrukih dimenzija pamćenja, koristeći fotografije i predmete pronađene na internetu ili u ličnom okruženju kao predloške za slike, sugeriše na činjenicu da se prošlost ne može svesti na koherentnu celinu. Ona uvek ostaje nepovezana i bezoblična stvar, strani i nesuvisli predmet koji mrmlja isto sećanje. U izvesnoj meri, krhke arhitekture koje komponujem pokušaj su da se obnovi sećanje na percepciju koja je izgubila svoj predmet. Stvaranje novog narativnog horizonta koji počinje onim što izgleda kao ostatak unutrašnje katastrofe. Jer ono što se sugeriše, uz nesvodljivost prošlosti, jeste mogućnost druge priče, drugog tela, drugog vremena i mesta.
Obučeni u kostime u ritualizovanim pozama sa telima bez glave, glavama bez lica, gestovi i priče čuvaju se i odbacuju – polako nestaju u mraku. Nije važno šta se nalazi ispod košulje, odela, uniforme ili sjajne kože, već sama koža i koji narativi ili mogućnosti mogu na nju da se projektuju. Takođe tako slike funkcionišu kao kože. Paradoksalno, nije važno odakle slike potiču, na čemu se temelje, kakav je njihov sadržaj ili stvarni kontekst. To je poput lišavanja slike početnog značenja kako bi se sa njom konstruisalo novo. To je proces pražnjenja slika u ovom smislu. Ali pražnjenje uvek ostavlja trag originalnog sloja unutra . Svoje tajne čuvaju vešto uzdržano, „velom koji prekriva stvari“.
Tomica Radulović je rođen 1995. u Banja Luci. Osnove i master studije završio na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi profesorke Vesne Knežević. Trenutno je na drugoj godini doktorskih studija .
samostalne izložbe :
Ispred leđa u USILJS KORNJAČA, Beograd 2022.
Narodni muzej U Smederevskoj Palanci, Galerija moderne umetnosti, Smederevska Palanka, decembar 2020.
kolektivne izložbe:
2021. , SKLOP(KA),Galerija FLU,Beograd
2021. ,24-25 godišnja izložba likovnog kruga ,Muzej vojvodine,Novi Sad
2021. , Pogled u neočekivano, Paviljon Cvijete Zuzorić,Beograd
2021. , Izložba Novih članova ULUS-a, Paviljon Cvijete Zuzorić Beograd
2019. , Izložba studenata FLU u USILJS KORNJAČA, Beograd
2019. , Izložba radova nagrađenih studenata FLU, Galerija FLU, Beograd
2019. , Izložba studenata master studija FLU ,,MASTERPIECES’’ izložbeni prostor U10, Beograd
2019. , 48. Izložba crteža i skulptura malog formata studenata FLU, Dom omladine, Beograd
2018. , Izložba radova nagrađenih studenata FLU, Galerija FLU, Beograd
2018. , 47. Izložba crteža i skulptura malog formata studenata FLU, Dom omladine, Beograd
2017. , 46. Izložba crteža i skulptura malog formata studenata FLU, Dom omladine, Beograd
Nagrade
2019. Velika nagrada Fakulteta likovnih umetnosti ,,Rista i Beta Vukanović ,slikari“
2018. Nagrada za portret ,,Đorđe Bošan“ slikar i profesor ALU
objavljeno30.05.2022.