Umetnik apstraktne orjentacije izlaže seriju najnovijih radova velikih formata. Slike nastale u duhu enformela i slikarstva akcije predstavljaju još jednu razradu istorijskih modela "slikarstva materije" . Osim evokacije ili, naprotiv kontaminacije modela ovog tipa slikarstva kod nas, savremeni autori se, poput Aćimovića, u svojim radovima bave preispitivanjem statusa umetničkog dela kao sublimne anti-retoričke egzistencije, graničnog polja nove etike ili nosioca novih simboličkih vrednosti ekspresivnog gesta slikarske materije.
Sa ovim radovima treba se suočiti izbliza, osetiti vibriranje višeslojno nanetih bojenih masa kojima ni u jednom trenutku nije narušena autonomnost, a združene čine savršenu celinu. Štaviše, uvek ispod novog sloja ostaje diskretan trag prethodno nanete boje, ili preciznije – nanete paste od više boja. I dok na nekim delovim Aćim ostavlja pastu onakvu kakva jeste, ili je umiruje širokim i ravnomernim potezima četke i špahtle, na nekim, pak, stvara pravu eksploziju kolorističkih sazvučja. Takve slike pravljene u jednom dahu, u jednom određenom trenu, neponovljive su i jedinstvene po svojoj polihromnosti. Njihov kvalitet je vidljiv izbliza, a naročito je saglediv iz daljine. Svaki kvadratni santimentar bilo koje Aćimove slike može zapravo da bude slika za sebe. Međutim, suština nije u tome da se slika "razgradi" već suprotno, da se "nadgradi" upravo iz niza takvih manjih slikanih partija , koji u suštini čine samo deo celine slike.
Petar Petrović, istoričar umetnosti (iz predgovora kataloga)
objavljeno29.10.2009.
