Daca Marković rođena je u Ivangradu. Završila Pedagošku akademiju - likovni odsek u Nikšiću, Filozofski fakultet - istorija umetnosti u Beogradu. Kod profesora Ivana Tabakovića bila na studijskom usavršavanju i slikarskoj specijalizaciji. Član ULUPUDS-a od 1979. Daca Marković izlagala je na oko 30-tak samostalnih izložbi, od toga 15 muzeja i galerija: Lugano, Vukovar, Podgorica, Moskva, Perast, Berane, Šid, Sv. Stefan itd. Dobitnik 10 nagrada i učesnik 15-tak umetničkih kolonija. Živi i radi u Beogradu kao slobodan umetnik.
U Galeriji`73 predstaviće serijom slika iz dva ciklusa „Daleki svetovi“ i „Lutajuća tišina“. Slike su rađene u tehnici ulje na platnu. „Prošla sam skoro sve slikarske pravce, sa željom da se misaono uzdignem, dođem do tačke, do ništa, praznog prostora, kruga - imala objašnjenje za njega i pitala se: „ Šta će mi to?“ I uvek odmahnem rukom – ništa zato, idem do kraja. Ideje su se preplitale i plod su moje mašte, doživljaja, snova. Crtala sam zatvorenim očima, imala viziju boje i strast zagonetke, putokaz u vidu znakova. Krug je bio u granici bez kroja i kontrole, zaustavljen linijom ili samo mrljom boje, a figura je postala linija. Hranila sam svoj UM doživljenim ili viđenim idejama, ali u nagoveštajima. Unosila povremeno putenost tela, tek da ne zaboravim njenu boju. Radovala se mojim zaboravljenim pejzažima, lokvanjima i pinijama koje samo Toskana ima. Štrčalo je vitko drveće visoko u nebo, sa tamno – zelenim krošnjama kao kišobranima. Oduševila sam se poznatom Galerijom Uffici. Pred velikim majstorima, srce mi se stezalo od punoće doživljaja. Upijala sam tuđe i trudila se da ne prenosim slično...“(iz osvrta umetnice Iskrenost u traženju sebe, DacaMar,14. II 2015, Berane).
Izložba je otvorena 04. aprila 2015. godine.