Zvuci linije
Iz zagrejane kreativne retorte umetnice Silvije Kovjenić stižu novi radovi kao logični nastavak neprekidnih stvaralačkih procesa i već ostvarenih ciklusa. Poetsko vizuelni svet ove beogradske umetnice potekao je iz obrisa urbanih sredina sublimacijom formi gradskih vizura. Iako je njeno stvaralaštvo do sada formalno pripadalo asocijativnoj geometrijskoj apstrakciji ono u suštini slavi pokret i ritam.
U slikama iz prethodnog ciklusa Moja fabrika , Silvija insistira na dinamici ponavljanja odredjenih segmenata / konture fabričkog dimnjaka kao lajtmotiv / dok ostatak slike gradi opipljivim materijalnim i bojenim strukturama, slojevito. Na postavci različite formate radova povezuje kaskadno u jedinstvene celine. Ovakav sled kretanja dobijenih vizuelnih gradacija čita se lako, jer je jasan u likovnoj artikulaciji koja potencira različite ritmove kroz odnos celine i detalja ili ponavljanja lajtmotiva dimnjaka – zajedničkog simbola kreativnih procesa proizvodnje i stvaralaštva.
U svom novom ciklusu crteža Zvuci linije izvedenih akvarel olovkama na platnu umetnica delimično menja medij, napustivši opipljivost slikarske materije u pokušaju da dosegne viši nivo energetskog bića slike. Kontrolisanim potezima ruke ona nanosi uporedne linearne tragove na površinu slikarskog platna, različitih intenziteta otisaka i nejednakih dužina. U tom mantričnom procesu iscrtavanja linija pravih putanja , platno svojom neravnom strukturom pomaže postupak nanošenja tačaka u pokretu koje u gustom paralelnom kretanju formiraju vibrantne geometrijske površine.Linije su ujedno nosioci pikturalnih vrednosti ovih živih paralelograma a naša čulna percepcija ih registruje na belini osnove kao uočljivu senzaciju .Ovaj sklad pokreta unutar kompaktnog tkiva linija umetnica povremeno preseca razlivenim podslikavnjem manjih partija, kao nekom vrstom sinkope u zvučnom ritmu linija.Tim postupkom ona dobija delikatne odnose izmedju različitih geometrijskih elemenata.......
Ivona Rajačić Barandovski, istoričar umetnosti