"Bogat umetnički život u devetoj deceniji prošlog  veka u Vojvodini  zahteva da se ovaj period detaljnije istraži. Razvijen  umetnički sistem u  kome nije postojala stroga podela na centar i  periferiju doprineo je da  se i manji vojvođanski gradovi nametnu  ozbiljnim likovnim programom i  pozicioniraju kao važna uporišta  vojvođanske umetničke scene.
Tokom osamdesetih godina osnivale su se velike likovne manifestacije i   simpozijumi, formirale i popunjavale kolekcije umetničkih dela u   novosadskoj i lokalnim vojvođanskim galerijama savremene umetnosti.   Slikarstvo i skulptura bivaju vodeći likovni mediji ovog perioda, a nova   ekspresija inspirisana italijanskom transavangardom, nemačkim «novim   divljim mladima» i vojvođanskim kontinuitetom emotivnog umetničkog   diskursa, vodeći pravac.
Studijska izložba će istražiti i predstaviti događaje, pojave i ličnosti   koje su doprinele ukupnoj umetničkoj atmosferi devete decenije prošlog   veka u Vojvodini. Među njima su Pančevačka izložba jugoslovenske   skulpture, Simpozijum skulpture u terakoti Terra, Laslo Kerekeš, Milenko   Prvački, Dušan Todorović, Branislav Petrić, Slobodan Kojić, Miroslava   Kojić, Mladen Marinkov i mnogi drugi." (Svetlana Mladenov)
Studijskom izložbom, 80te_Postmoderna u Vojvodini  (1976-1990) istraženi su i predstavljeni događaji, pojave i ličnosti  koje su doprinele ukupnoj umetničkoj atmosferi devete decenije prošlog  veka u Vojvodini. Među njima su Pančevacka izložba jugoslovenske  skulpture, Simpozijum skulpture u terakoti Terra, Laslo Kerekeš, Milenko  Prvački, Dušan Todorović, Branislav Petrić, Slobodan Kojić, Miroslava  Kojić, Mladen Marinkov, Dobrivoje Rajić, Dragomor Ugren, Jožef Ač,  Predrag Šiđanin, Geza Lenert, Sombati Balint, Jozef Klacik.
"Posle nekoliko značajnih, ali ipak manjih postavki kojima su beogradski  kritičari sagledavali likovnu scenu glavnog grada osamdesetih, Svetlana  Mladenov, kustoskinja Muzeja savremene umetnosti Vojvodine priredila je  izložbu Postomoderna Vojvodine, s namerom da ukaže na zaboravljeni  dinamizam u poslednjoj deceniji bivse države. Pokazalo se da se umetnici  nisu zaneli vremenom dionizijskog socijalizma; naprotiv, naslutili su i  delom nagovestili dolazeća nemirna vremena, krah sistema.Uticaji su  dolazili iz dva vodeća svetska trenda, italijanske Transavangarde i od  Novih divljih mladih iz Nemačke. Čini se, međutim, da je inspiracija  pristizala i iz sfere politike. Kako i ne bi: bilo je to vreme kraha  evropske socijaldemokratske politike, pobede tačerizma i reganizma,  period velikih energetskih kriza, jasnog profilisanja težine ekoloških  problema, manipulacija i najjačim valutama... Umetnička slutnja, oblik  opomene, nisu imali veći uticaj na društvene tokove. Događaji se  skrenuli ka ambisu, sve dublje i dublje." (Živan Lazić  Pojedinac nad  ambisom   http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/77504-Pojedinac-nad-ambisom.html)
objavljeno01.03.2013.

