Lakše mi je da mislim unazad nego unapred. Da ti vidiš kako se to dešava sa godinama. To je pohranjeno negde u memoriji i to tu stoji sve vreme i onda aktiviraš neke tačke koje su bliske među sobom. I kad povežeš jedne sa drugima dobiješ jednu celovitu priču. Kada hoću drugi put da ispričam neku priču ja hoću nju da proširim i da dodam, tako da mi prvi put ono što sam pričala kao da gubi vrednost. Zato dva puta ne možeš jednu istinu da ispričaš, nego samo jedanput i najverodostojnije prvi put."
Bojana Jelenić
objavljeno04.02.2010.