Aktuelno

Nikola Marković: Čuvari plamena
18.08.2016. - 05.09.2016.

Nikola Marković: Čuvari plamena


U četvrtak 18. avgusta u 19 časova u Prodajnoj galeriji Beograd otvara se samostalna izložba radova autora Nikole Markovića, pod nazivom "Čuvari plamena".Izložba je otvorena do 5. septembra.

 

Vizuelno-audio instalacija Nikole Marković sastojala bi se od serije crteža na papiru međusobno povezanih tekstom koji zajedno čine jedinstven friz i ono što autor naziva ,,vatreni krug” u prostoru galerije. Zvučni zapis poput mantre prati i upotpunjuje ritualni karakter predstavljenih radnji na samim crtežima. Koncept izložbe zasniva se na duhovitom i ironičnom preispitivanju duboke polarizacije društva i lažnih dihotomija koje postoje na svakoj umetničkoj sceni. Za njega, najegzemplarnija je ona koja se tiče „kvazi-ideoloških podela na najmanje dva diskursa – patriotski (nacionalistički) i proevropski (kosmopolitski)“ i odbacivanje svega što bezrezervno ne pripada jednom od ova dva ekstremna pola. Marković u tom kontekstu kritikuje nedostatak pluralizma u kulturnoj politici, a rečenica/mantra „ili-ili“ referira na jednoumlje kao dominatni princip u svim sferama života i delovanja. Osetljiv na društvenu klimu u kojoj živi i stvara - ponajviše vezan za srednju Evropu – Nikola Marković “Čuvarima plamena” i nadalje problematizuje stvarnost s kojom je umetnik svakodnevno suočen. Želi da odbrani integritet stvaraoca i upozori ga da kompromis ne vodi ka vrednom umetničkom delu, jer, ako nema dovoljno strasti i samopouzdanja – “sliku treba baciti u vatru”. Ali, naravno, ovde nije reč samo o tome i(li) o bukvalnim paljevinama. Kao što je čovek drevnih vremena, kako je zapisao Oto Bihalji Merin, stajao pred zbivanjima u prirodi koja su mu se činila nerazmrsivo haotičnim, tako se on danas – uprkos cepanju atomskog jezgra i slanju raketa u kosmička prostranstva – nalazi suočen sa nerazmrsivošću jedne proširene svetske stvarnosti. Savremena umetnost, kao i ona negdašnja, pećinska, pokušava da daje odgovore, pre svega, da upozorava. U jednostavnom frizu-mantri višeslojni je autorski stav o “pustoj zemlji” pobrkanih vrednosti, ravnodušnosti, korumpiranosti. U toj elegiji, ispevanoj Evropi u kojoj umetnik dela, “radnja” teče na različitim, vremenskim i prostorno udaljenim planovima. Da se dozove beznađe sadašnjosti, on bira naoko jednostavan jezik, ali jezik koji raspolaže novim sluhom, drugačijom orkestracijom – prodornijom perspektivom. Probijajući individualne granice sopstvenog iskustva, on crpi sa izvora kolektivnih ljudskih doživljaja. Stoga je njegov iskaz stvaran, ubedljiv i seže do simboličkog doživljaja. Savo Popović, istoričar umetnosti (iz predgovora kataloga)

 

objavljeno16.08.2016.

Pretraga




Prijava na mail listu

Unesite vašu e-mail adresu

Unesite kod

Nečitljiv kod? Generišite novi

Zašto se prijaviti?

Garancija privatnosti.