IVANA FRANKE, WAKING BACKGROUND
Otvorenje izložbe Waking background i razgovor: 14.02. 2012. u 19h
Dijalog neuroznanosti i umjetnosti
Fotografije u visokoj rezoluciji, kako samog rada, tako i portret umjetnice, nalaze se već na našem press prostoru: http://lauba.hr/hr/press-11/
U razgovoru sudjeluju: umjetnica Ivana Franke, neuroznanstvenica Ida Momennejad, neurokirurg Ulrich-Wilhelm Thomale
Moderator: kustosica Sunčica Ostoić
Razgovor je na engleskom jeziku.
Čitanje knjige Distant Feeling:
11.02. 2012. u 13h u Galeriji Prozori (Zapoljska 1)
U Laubi će se 14. veljače 2012. otvoriti izložba Ivane Franke Waking background na kojoj će biti izložena instalacija Seeing with Eyes Closed (realizirana u sklopu interdisciplinarnog projekta Seeing with Eyes Closed u suradnji s neuroznanstvenicom Idom Momennejad i The Association of Neuroesthetics u Berlinu), kao i serija grafika Waking Background. Paralelno s izložbom, u Galeriji Prozori predstavit će se i umjetnička knjiga Distant Feeling, koja će nakon toga također biti izložena u Laubi.
U razgovoru povodom otvorenja izložbe sudjelovat će autorica instalacije Ivana Franke, neuroznanstvenica Ida Momennejad te neurokirurg Ulrich-Wilhelm Thomale, suosnivač The Association of Neuroesthetics. Razgovor moderira kustosica Sunčica Ostoić (Festival Device art, Kontejner).
Pozivamo vas da posjetite izložbu već od 10. veljače, jer se u instalaciju Seeing with eyes closed ulazi pojedinačno i moguće je da za vrijeme otvorenja neće svi posjetitelji dobiti priliku da je dožive.
Izložba Waking Background bavi se pitanjem stvarnosti i konstrukcije stvarnosti, odnosno razlikom između imaginacije i viđenja te granicom i preklapanjima između halucinacije, iluzije i stvarnog.
Instalacija Seeing with Eyes Closed umjetnice Ivane Franke problematizira vizualno iskustvo slika koje nastaju u našoj glavi uslijed izloženosti treperavom stroboskopskom svjetlu zatvorenih očiju. Kako nastale slike nemaju uporište u izvanjskoj stvarnosti, njih se doživljava kao halucinacije. Svaka osoba „vidi“ drugačije slike i svatko različito opisuje percipiran prostor koji je u stalnoj mijeni; nastao iza zatvorenih očiju. Dijalog o sadržaju tih privida proširuje granice subjektivnih doživljaja vanjskog svijeta te je istovremeno i izazov znanstvenicima koji se bave preciznim mjerenjem trajanja svjesnih fenomena.
Uz nepredvidljivost reagiranja našeg mozga na svjetlosne podražaje, sudjelovanjem u umjetničkoj instalaciji postavlja se pitanje o subjektivnosti i autorstvu. Konačan „rad“ događa se neovisno o objektivnom vanjskom svijetu, on se događa u našem tijelu i ovisan je o iskustvu te o granici vanjskog i intimnog prostora.
Serija grafika Waking Background i umjetnička knjiga Distant Feeling prostorni su prijevod vremenske sekvence bljeskanja svjetla korištene u instalaciji Seeing with Eyes Closed u crno-bijeli prugasti crtež. Trajanje svakog bljeska svjetlosti prevedeno je u širinu bijele pruge, a trajanje tamnih pauza između bljeskova u crne pruge.
Različiti vizualni podražaji koji su korišteni u Seeing with Eyes Closed i Waking Background/Distant Feeling (bljeskanje svjetla i crno-bijele pruge) imaju, unatoč radikalnim razlikama u materijalu i domenama frekvencija, određene zajedničke fizičke osobine. Te sličnosti u dva rada proizvode donekle slična svjesna iskustva viđenja halucinantnih /prividnih slika u prostoru.
Efemerna iskustva izazvana ovim radovima otvaraju daljnje pitanje o sličnostima perceptivnih iskustava potaknutih frekvencijama različitih vizualnih podražaja. Pitamo se postoji li temeljna sličnost u odgovarajućim neuronskim aktivnostima izazvanim tim vizualnim podražajima u korteksu promatrača. Shvatiti na koji način ove kortikalne ritmove prevodimo u svjesno iskustvo viđenja slika u prostoru onda kada nema ničega, jedna je od najfascinantnijih znanstvenih zagonetki. Upravo to iskustvo, područje je znanstvenog i umjetničkog interesa: viđenje slika zatvorenim ili otvorenim očima u izostanku izomorfnih poticaja na mjestima u prostoru na kojima se one pojavljuju.
Znanost pristupa drugačijim metodama koje teže nedvosmislenosti i preciziranju nepoznatog, a umjetnost ostavlja mogućnost višesmislenog te potiče preispitivanje našeg doživljaja stvarnosti.
Seeing with Eyes Closed je instalacija s LED svjetlima programiranim da istovremeno trepere u frekvencijama između 12 i 50 Hertza, u trajanju od 3 minute i 18 sekundi. Svaki bljesak svjetlosti traje 6 milisekundi, dok je duljina tamne pauze promjenjiva. Posjetitelji su pozvani da sjednu ispred instalacije i zatvore oči, izloženi bljeskanju svjetla koje proizvodi kvazi-halucinantne vizualne doživljaje protoka slika iza zatvorenih očiju.
Grafički prijevodi instalacije – grafike Waking Background i knjiga Distant Feeling - koriste rešetku pravokutnog vala u rasponu prostornih frekvencije između 12 i 50 ciklusa po stupnju vizualng kuta, u duljini od 560 cm. Gledatelji/čitatelji su pozvani da promatraju svaku stranicu 5 sekundi. Taj proces čitanja dovodi do pojavljivanja vizualnih iluzija sličnih moiré efektu. (Iz teksta Ide Momennejad i Ivane Franke.)
Na otvorenju izložbe predstaviti će se projekt Seeing with Eyes Closed te će se razgovarati, između ostalog, o neuroestetici, suradnji umjetnika i znanstvenika, granicama percepcije vizualne stvarnosti i njene iskonstruiranosti te o smislu onoga što vidimo bez da znamo što gledamo.
Instalacija Seeing with Eyes Closed prvi je put izložena tijekom simpozija održanog u Peggy Guggenheim muzeju u Veneciji 2011., a u ožujku 2012. bit će predstavljena u Deutsche Guggenheim muzeju u Berlinu. U Laubi se može vidjeti do 13.ožujka 2012.
Ivana Franke (Zagreb, 1973.) Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je nakon toga boravila na više studijskih programa uključujući Institut za istraživanje prostora (Institut für Raumexperimente) u Berlinu, Centar za suvremenu umjetnost Kitakyushu(CCA) u Kitakyushu, te Centar za suvremenu umjetnost PS1 u New Yorku. Predstavljala je Hrvatsku na 52. bijenalu u Veneciji 2007. samostalnom izložbom “Latency”, te na 9.bijenalu arhitekture u Veneciji 2004. zajedničkim radom “Frameworks” s arhitektima Petrom Miškovićem, Leom Pelivan i Tomom Plejićem. Realizirala je brojne projekte u suradnji s arhitektima uključujući “Room for Running Ghosts” sa studijem 3lhd 2011 i “Light Carpet” sa Studijem UP 2010. Ostale izložbe uključuju Peggy Guggenheim Collection u Veneciji 2011, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu 2011, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci 2010, Umjetnički paviljon u Zagrebu 2009, P.S.1 Centar za suvremenu umjetnost u New Yorku; Manifestu 7 2008., Reykjavik Experiment Marathon 2008. te projekt “Linienstrasse113” u Berlinu 2007. Živi i radi u Berlinu.
Kustosi: Vanja Žanko, Petra Vidović
Tekst: Elena Agudio
Foto dokumentacija: Ivana Franke, Damir Žižić, Sandra Aračić
Produkcija: Lauba, Studio Ivana Franke
Produkcija umjetničke knjige: Knjižnice grada Zagreba
PR: Vanja Žanko
Prijevod: Zana Šaškin
Lektura: Susan Jakopec (eng), Tina Novak (hr)
Tehnički tim: Jure Strunje
Hvala: Irena Bekić, Dominik Markuš