Aktuelno

Dejan Trajković: Bon Vojage
09.07.2015. - 28.07.2015.

Dejan Trajković: Bon Vojage


U četvrtak, 9. jula u 19. sati u Galeriji '73, Požeška 83a, otvara se samostalna izložba radova autora Dejana Trajkovića, pod nazivom, "Bon Vojage". Izložba traje do 28. jula, 2015. godine.

 

DejanTrajković - D E X,  rođen je 1966. godine u Prištini. Fakultet umetnosti, na odseku za slikarstvo završio je u klasi profesora Himlije Ćatovića 1993. godineu Prištini.  Član je ULUS-a od 1999.godine.

Samostalno je izlagao u Prištini, Požarevcu, Dragašu, Prizrenu, Kosovskoj Kamenici, Gračanici, Kragujevcu, Raškoj, Novom Pazaru, Beogradu, Pančevu, Rakovici i šest puta u Vranju.

Učesnik je više kolektivnih izložbi i međunarodnih kolonija. Dobitnik je studentske nagrade za slikarstvo 1993. godine, nagrade „Bijenale umetnika Vranja“ 2011.godine.

Živi istvara u Vranju.

,,Kad gledam Deksove slike i treba da nešto kažem o njima, dođe mi da se odmah požalim da ne znam da li je uopšte moguće prevesti na drugi jezik ono što je samo na svom jeziku savršeno.  Unapred žalim što meni ipak neće poći za rukom ono što je, verujem, autor uradio: on je svoje divljenje Tvorcu iskazao, prepričao svojevrsnom alegorijom i u tome tako srećno uspeo!  Utisak koji stičem kad su dela Dejana Trajkovića u pitanju je da njegovu umetnost slobodno smem da pripišem  njegovom religioznom biću. Kako umetnost, ona prava, ništa ne izmišlja već upravo stalno otkriva, ova važna otkrivenja o stvaranju, smireno raskošna, tiho ushićena, zadovoljna tvorevinom, slave život i za sve njegove forme i za svaku njegovu projavu, pokret ili osećanje nalaze potez i boju. Boja u njegovim rukama ne služi da nešto podražava već da nepogrešivo uhvati i zadrži emociju, a forma, sasvim svejedno koja, da i predmet personifikuje: Tako drvored može da tuguje, kišobran da plače, voz da se raduje, da se zbuni... sve može da - sve, jer sve je - jedno, svaka je stvar i biće iz nečega Jednog nastalo i u njemu se kreće, uobličava, postoji.

Na Deksovim slikama prvi plan nikad nije prvi. On sam je u ravni posmatrača, kao okno prozora  ili neka naša ključaonica kroz koju vidimo koliko nam je dopušteno jer je nemoguće odjednom videti sve, iako ono što nam stvaralac  dopušta da vidimo, u svojoj zgusnutosti sadržaja nagoveštava i sve ostalo. On iz bogatih hromatskih nanosa, koji se, kao da je reč o nekoj pra-materiji u kojoj je svaka moguća boja sadržana, ređaju jedan preko drugog, prepliću i prožimaju, tim prvim planom vadi forme, da u  jednom bez-vremenu, sasvim pitomo ali tako intenzivno kažu o sebi. Modla kojom umetnik izvlači oblike jeste deo ličnog iskustva, ali emocija, ona i najpre ona jestvarno uvek tema.

Deksova dela se rađaju na imaginarno-emotivnom planu, verovatno zato što  racionalni uvek gubi kada nam je nešto stvarno važno u pitanju.....racio, naravno, učestvuje dok autor gradi kompoziciju i znalački postavlja elemente određenog intenziteta i sadržaja ali opet, ne čini se da mu ni on sam daje prednost  kad udahne život slici da bi je pustio da utom blistavom trenutku odgovara sama za sebe.

Ciklus, odnosno izložba o kojoj je sada ječ je tematski određena, najviše nazivom.  Lokomotiva, pejzaž, lokomotiva... Prizor koji vidimo čekajući voz ili koji vidimo iz voza? Nešto što vuče kompoziciju ili nešto što je drži. Spolja ili unutra? Kreće li se voz ili drveće u sveopštem kretanju materije i energije, ima li objašnjenja za crvenu, zelenu, ljubičastu,za radost i bol, za Boga i večnost?

Svi se ukrcavamo na put gde naš svesni život doživljava brodolom  - Dušan Matić

 

 

objavljeno09.07.2015.

Pretraga




Prijava na mail listu

Unesite vašu e-mail adresu

Unesite kod

Nečitljiv kod? Generišite novi

Zašto se prijaviti?

Garancija privatnosti.