Exhibition

Tatjana Milutinović Vondraček: Triler

Kulturni centar Beograda

Znak i prisustvo

Date

20.02.2008.


Works

Tatjana Milutinović Vondraček: Amalija

Tatjana Milutinović Vondraček: Dubinsko ronjenje

Tatjana Milutinović Vondraček: Hladni dani u samoći

Tatjana Milutinović Vondraček: Jesenji mesec


Page:  1 | 2 | 3 | 4  ››  ›|   from 4
      

Overview

 

Location

Knez Mihailova 6

Description

Nove radove Tanje Vondraček sa onima koji su činili njene prve dve samostalne izložbe spaja izuzetna kutura materjala, delikatan pristup i, iznad svega, svest da umetničko delo jeste produhovljena materija. Naravno, nova dela nadograđena su slojevima koji su u ranim radovima bili tek nagovršteni ili uopšte nisu postojali: pojavljuje se (i u različitim formama i materjalima ponavlja) ljudsko biće, ponegde delikatnu auru radova čine trake hartije impregnirane parafinom, a na tim trakama, kao treći element pojavljuje se ispisani tekst-nešto što je istovremeno crtež i nosilac još jednog sadržajnog plana. Izabrane tekstove spaja kriterijum krajnje subjektivnosti: oni opisuju raspon od Kavafija, preko heksagrama “Knjige promena”, emotivnih trenutaka tradicionalnih bajki, do fragmenata Svetog pisma. Ali nezavisno od sadržaja, taj letirizam ovde se pojavljuje u drugoj fukciji: pismo je nešto što njegovim poznavaocima jezika otkriva nekakav sadržaj, ali za one koji ne spadaju u taj krug pismo je mesto nekakvog skrivenog sadržaja, mesto tajne i – vrlo često – mesto magije. Na objektima Tatjane Vondraček taj rukopis, taj vid ekspresivnog gesta naspram minuciozno izvedene podloge ima mesto aure, nečega što ujedinjuje svojstva čitkosti i nečitkosti. I, povrh svega, nečega što je neponovljivi otisak ličnog, što je potpis.
Čak i na nivou govornog jezika pojam “glava” jeste označitelj za celo ljudsko biće. U tom smislu lica na skulpturama – visokim reljefima Tatjane Vondraček nisu portreti, nego znaci prisustva. Odnos glava-zid priziva različite asocijacije: u drevnim galskim hramovima glava je bila uziđivana u dovratnik, kao koncetracija snage i odbrana na mestu najveće izloženosti nenaklonjenim silama, na vratima. Visoki bareljef ljudskih lica, koja kao da proviruju iz nekakve tek skicirane niše može nas podsetiti na dekorativne konzole srednjovekovnih romaničkih građevina, ali još pre može biti reminiscencija na drevno verovanje da ni jedna građevina ne može opstati bez ugrađene energije ljudskog života, verovanje sačuvno u epskoj pesmi o zidanju Skadra.
Volumeni obmotani trakom i tekstom otvaraju prostor za razmišljanje o još jednoj drevnoj civilizaciji – egipatskoj. Svoje preminule Egipćani su obmotavali platnom, često prekrivenim porukama sve u nadi da će mumije postati larve nekog drugog, večnog života. Nešto južnije i nešto kasnije, u hrišćanskoj Etipoiji, posebno svete ikone stoje u riznicama zamotane u tkanine: suočavanje sa svetim moguće je tek na dan praznika kada sveštenik sliku ritualno odmotava. To “otvaranje”, svedeno na tek jedan dan u godini, govori o izvesnom strahu od suočavanja sa svetim i kao da su polutransparentni slojevi kojima je, kao kožom, prekriven visoki reljef Tatjane Vondraček upravo ekvivalent tog strahopoštovanja.
Zidne skulpture, objekti Tanje Vondraček, na način neodređen, kako jedino i može biti u dobrom umetničkom delu, asociraju na ritualne predmete nekog kulta. One su istovremeno snažno prisutne ovde, u psotoriji u kojoj se nalazimo, i u nekim sasvim drugim, dalekim prostorima.
Kontemplacija skulptura Tatjane Vondraček može nas dovesti i do šireg pitanja – o statusu skulpture i, uopšte, umetnosti na početku trećeg milenijuma na nepreglednoj mapi pristupa, jezika, medija I konteksta kao da se izdvajaju dva velika bloka: onaj koji, koristeći se mogućnosti novih tehnoloških medija otvoreno ili manje otvoreno kometnariše trenutak u kojem živimo, sa platforme političke, civilizaciske, kritičke... Na drugoj strani je čitav krug, ništa manje divergentan, koji se intimnim okvirima, pitanjima koju su umetnici sebi i svojoj okolini postavljali otkako je sveta i veka. Dela Tatjane Vondraček pripadaju ovoj drugoj skupini – koncipirana pomalo kao vremenska ona nas uveravaju da je ta vanvremenska dimenzija deo našeg trenutka, i na taj način apsolutno savremena.

Mileta Prodanović

Search

Izdvajamo

 

 

 Stalna postavka Arte Galerije

 

Sredidom


Nameštaj je važan faktor kod uređenja naših domova, ali nije i jedini. Vašem domu je potrebna individualna nota, a nju ne čini samo nameštaj.

Posetite nas i pronađite pored nameštaja i ideje za jednostavno i efikasno uređenje doma.

Imate konkretno pitanje? Pitajte našeg arhitektu! Dobićete konkretan odgovor za Vaš problem. Kliknite ovde

Nameštaj za Vaš dom - sredidom.com